26.01.2012., četvrtak
2012.
Već mjesec dana zamalo traje godina koja po nevjerojatnom nizu matematičkih bizarnosti i slučajnosti možda postane naša posljednja. Za civilizaciju poput ove kakvu poznajemo naravno! U ovom obliku i sa današnjim načinima. No, život će opstati! Uvijek je i uvijek bude! Premda smo posljednjih godina svjedoci svakojakih mesija koji svako malo zazivaju i najavljuju «kraj» uvijek smo se ipak nekako uspijevali izvući. Do jednom… Premda nitko ozbiljno ne shvaća da naš kraj možda dolazi 21.12.2012. svi nekako u predgrađu svojih misli čuvaju tu premisu i razmišljaju:
- Što ako…?
I zaista, što ako to bude kraj svih nas?! Kako će se odviti? Što će ostati iza nas? Milijun pitanja i nekoliko milijuna odgovora no niti jedan pravi. Jer, realno, tko može reći kako izgleda kraj svijeta?! Tko nas može pripremiti? Čak ni ini dušobrižnici svih vrsta i načina nas ne pripremaju za kraj već samo za spokoj da lakše dočekamo kraj. Ma kakav god on da bude. Rekao sam jednom u jednom postu, tada cinično, da se smrti ne bojim, no umiranje je nezgodan dio!
Lagao bih da kažem da i sam ne razmišljam o nebrojno mnogo ishoda koji nas mogu, a ne moraju dočekati na već spomenuti datum. Iskreno, kraja se bojim i više od svih ljudi koje poznajem jer moja mašta ne poznaje granice. Grozote koje ja mogu zamisliti sretnici neće nikada moći pojmiti. Ovaj Petar Pan, a namjerno i u pozdrav se nazivam tako, se ipak najviše boji jednog! Hoće li kraj ako dođe uzeti moje odrastanje?! Ovaj uplašeni dječak pored straha od odrastanja strahuje da će ostati samo skup kostiju na dnu blata sa ostalim nesretnicima. Na dnu tog istog blata iz kojeg se godinama pokušavao oteti.
Nisam sam birao biti, ali biram značiti! Ako kraj dođe, ako odrasti neću moći, neću se odati ništavilu i zaboravu! Sve što imam, a to su moje riječi, moje emocije, moje tuge, moje sreće, moje nesreće, moje pogreške, a sam Bog zna da sam ih činio mnogo, moje ljubavi, velike i još veće… Sve to ću ostaviti iza sebe. Brižno ću spremiti sveske svoga bića u neku od onih plastičnih zdjelica te ju tako izazvati da traje tisućama godina kao što reklame kažu. I jednom kada prođu stotine, tisuće godina i kada se pojave vrste nalik na našu sada i kada krenu istraživati kako je izgledao svijet prije njih naći će i mene. Nesigurno će prolaziti kroz moj život i moju intimu, a ja ću postojati. Kao i sve što sam bio, sve što sam htio biti, sve što sam maštao… Reći će tada stvor:
- I oni su voljeli, i oni su griješili, i oni su bili i prošli. No, ostavili su svoj trag!
A samo to i želim! Postojati kroz riječi svoje za sva vremena ako već ništa drugo ne mogu! A samo moje riječi to jest moje misli jesu jedino što je uistinu ikada bilo moje. Neka ova 2012. i bude posljednja ako već mora biti, ionako tu ništa ne možemo učiniti, ja znam da sam postojao i uvijek ću postojati!
|
- 13:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
10.11.2011., četvrtak
Sudbonosno NE!
Previše se udomaćilo u javnosti i među narodom ono famozno sudbonosno DA, a nije mi iskreno jasno zbog čega je to tako?! Primjerice brak i te silne pravne fore smišljene da nas zajebu! Kada recimo postoje zabilježeni nebrojni primjeri u povijesti (točnije njih 7) koji nam kazuju da je upravo NE bilo sudbonosno i mnogo puta značajnije od glupog DA za nas ljude! I žene k tome! Osim u Iranu. Dozvolite da izdvojim nekoliko povijesno bitnih trenutaka i osvrnem se na njih. Ukoliko ne dozvolite ja ću to ionako učiniti stoga se možete jebat!
Saša, Tin i Kedžo
Uz Hrvatsko veliko NE Jugoslaviji početkom '90.ih možda najznačajnije NE ikad izrečeno na ovim područjima. Sredinom 2003. godine je nekome palo na pamet osnovati boy band i kao nešto. Ne znam ni sam točno što! Srećom, nikad više ujedinjeni Hrvati, su rekli veoma odlučno NE takvim zlobnim pokušajima! Ne stoga što je tada 2003. Hrvatsko tržište bilo nenaviknuto na takve eksperimente već stoga što su ti tipovi bilo posve loši i jednostavno loši. Jedan je čak imao i govornu manu zaboga! 2004. projekt je obustavljen i momci su se vratili na svoja uobičajena radna mjesta kao dostavljači brze hrane.
Policijska akademija
Vjerujem svima poznat ciklus od 7 filmova započet 1984. tada kao obiteljska komedija i kao takav se pokazao nelošim. Vrijeme je kasnije pokazalo da je nažalost snimljeno 6 nastavaka previše. Sudbonosno NE koje još čekamo je odgovor na pitanje svim televizijama na našem prostorima, a ono je:
- Želite li da i dalje neprestano repriziramo svakodnevno i neprekidno reprize svih nastavaka Policijske akademije?!
- Ne, zaboga, ne!!!
Drugo veliko i sudbonosno NE je ono Steva Guttenberga, poznatiji kao Mahoney, koji je snimivši 4 nastavka rekao odlučno NE te ga je tada zamijenio osrednji Matt McCoy. Guttenberg se odlučio povući iz serijala o ha ha policajcima i njihovim zgodama iz razloga što se želio posvetiti ostatcima svoje karijere. Nažalost bilo je prekasno! Ili možda srećom!
Hrvatsko NE 2004. – 2011.
Primaš li plaću na vrijeme?! NE! Živiš li dobro?! NE! Jesi postigao što u životu bez veze i rođaka?! NE! Hoćeš li izaći na Izbore i promijeniti nešto?! Mislim da je sve jasno!
Kula stražara
Veliko i bitno NE je svojedobno izrekla Ivana Brkić čelnicima katoličke crkve i prešla k Jehovinim svjedocima! I premda zvuči kao cool naslov neke detektivske serije stvar nije nimalo cool! Hrpa frikova koji žele da ih nazivamo vjerom, a porez ne bi plaćali! Kako da ne! Djevojka koja je mogla i trebala postati pop ikona rekla je NE svemu dobrome što postoji i time oštetila generacije i generacije za odlične i Bogom dane melodije. Ne možemo ni pojmiti za koliko smo hit singlova ostali uskraćeni! I sam poput svih Vas žalim što se to zbilo! Ivana u srcu forever! Skoro k'o Dinamo!
Naftno NE
- Imate li Vi kemijsko oružje?!
- NE!
- Serete Vi meni, ha?!
- NE!
- Ajde da mi Vas napadnemo pa da provjerimo?!
- Džihad!
Mislim primjera je kao što vidite mnogo, mogao bih provesti dane ili bar sate objašnjavajući kako je i sudbonosno NE posve bitno. Ponekad i bitnije nego sudbonosno DA! Ponekad se primjerice dogodi da se DA i NE pomiješaju. Čest slučaj pred sudovima u slučajevima silovanja! No u svakom slučaju važno je shvatiti da jedna negacija kao što je NE ponekad može donijeti nešto pozitivno i afirmativno!
- A je li ovaj post dobar?!
- NE!
|
- 11:59 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
13.10.2011., četvrtak
Svakodnevica
- Tužan sam poput pokojnog Joška Lokasa...
- Ali Joško Lokas nije mrtav!
- Sad sam još i tužniji!
Izem ti život kad ti tako počne dan! I još k tome sam ispušio na kladi za jedan jebeni par - 2. turska nogometna općinska liga – žene – regija sjever naravno! A totalno sam taj listić gledao kao kartu za izlazak iz dužničkog ropstva u koje sam zapao ne radeći ništa i sjedeći cijeli dan u valjda svakom kafiću u gradu! Ali ne! Mora Turska zasrat sve! Srećom imam 31 godinu, mlad sam i imam vremena skubicirat još bolji listić! 39.669,714,36 kuna za uloženih 15 kuna – čist zgoditak! Estonsko kuglanje! To je to! To mi treba! Neću valjda živjet cijeli život od mirovine!
I onda ovaj Bilić... E, nemoj da počnem! Totalno je napravio loš sastav! Jebote, pa ja bih bolje to postavio! Toliko sam bio živčan da sam se cijelu noć vozio u Passatu po gradu i nadrkano bacao prazne boce od piva na nadrogiranu mladež u parkiću! Đubrad! To se opijaju umjesto da rade i stvaraju nove vrijednosti! Nego, Bilić, da! Pa jebo ga kurac šta radi taj dečko?! Došlo mi je da sam odem u Grčku, obujem kopačke i zabijem 3 gola! Ne zna on njih motivirat, ne zna on njih postavit... To da je Štimac bio... Pa da vidiš kako se igra za Lijepu našu! Dobro, 2:0 su na ovoj drugoj odigrali. Ali nema tu srca, nema taktike. A stavio sam 3 i više golova za Hrvatsku i to na sva 4 listića. Slabo je to, slabo!
I onda, kao šlag na tortu, ovi u politici! Svi su isti! Naočigled propadamo, ali ništa oni ne jebu živu silu. Mojih 36 kompića iz kladionice i ja smo smislili savršen gospodarsko – ekonomski plan jer ovo više nije održivo. Ali neće oni nas slušat! Mi smo stoka, nas se zaboravlja, nas se zove samo kad nas se treba... Ne može to tako! Baš sad razgovaramo da osnujemo udrugu! Još jednu, da! Mora nas se čut. Mi imamo što za reći. Svi smo od reda prekaljeni borci sa velikim i bogatim životnim iskustvom. Srećom država nas je stambeno zbrinula pa imamo vremena raditi na načinima kako da vratimo zajednici ono što mislimo da trebamo. Rješenje je veoma jednostavno! PDV smanjit na 16%, oslobodit PDV-a ugrožene socijalne skupine, te postaviti nas umirovljenike na rukovodeća mjesta unosnih i profitabilnih poduzeća, ustanova i fondova. Treba tu čvrsta i odgovorna ruka, druge nema.
Nego, sad si nešto razmišljam da stavim 1 ili 1X na Marksi – Nuia protiv KK Tallinn. 1X mi je 1,35, a čista jedinica 2,25. Zajebano, a zadnji put je bilo X i to u Tallinnu... Pa ti sad budi pametan! Možda najbolje da uplatim nekoliko listića kao i uvijek...
|
- 10:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
28.04.2011., četvrtak
Obmane ili kako smo se predali
Već neko izvjesno vrijeme ne možeš pogledati vijesti, dnevnik pa čak niti epizodu one cool indijske sapunice na haerteju (eat shit Ranka Horvat), a da te kao iz busije ne zaskoči vijest koliko je Arapa danas stradalo u sjevernoj Africi u nekom od pokušaja da dobiju slobodu ili ne znam što. Pogotovo Libija! Uvijek je neka Libija u pitanju! I tako to traje i traje. Sve svjetske agencije mjesecima grozničavo prate zbivanja na dnu Mediterana (čitaj - mjesta koja me ne zanimaju ni najmanje), a neke uistinu bitne vijesti prolaze neopaženo i rade nepovratnu štetu današnjoj civilizaciji.
Opće je poznata činjenica da kada se nešto dogodi mora biti negdje objavljeno javno da bi se to isto potvrdilo i samim time postalo "važeće"! Ako nigdje nema pisanog traga nije se dogodilo! Zahvaljujući Libiji, koja postaje aLibija za mnogo toga, hrpa bitnih, dapače kritičnih, pojava biva progurano u svijet zbilje, a bez da to netko primijeti! Odnosno, mačak u vreći! Kasnije će bit:
- Pa kako to nisi vidio, ono, pa bilo je negdje u pozadini neke druge vijesti!? A jebiga sad… Dogodilo se!
I tako mi jadnici kupujemo stvari koje ne želimo, a oni malobrojni koji primijete o čemu je riječ bivaju izvrgnuti ruglu i javnim spaljivanjima! Pa ti majstore upozori na namjerno zamagljivanje pravih vijesti! Sve u svemu imam potrebu upozoriti na neke događaje koje smatram suviše bitnima da bih šutio pa makar me izvrgnuli linču i oprali noge svetom vodom! Dakle to su redom:
Folirantsko ponašanje profesionalnih nogometaša
Premda ne djeluje suviše bitno - bitno je toliko da to nije pojmljivo. U rangu matematičkog dijeljenja sa nulom! Današnji nogometaši na svaki najmanji kontakt, mnogo puta čak i ne postojeći kontakt padaju na tlo sa bolnom grimasom lica. Izvode unaprijed smišljene koreografije, a kako vrijeme odmiče idu u krajnost! Ovaj prođe kraj tamo nekog braniča u naletu ka vratima i okrznu se njih dvojica rukavima te taj jadni napadač umjesto da odigra napad do kraja pada pokošen na tlo! Kao partizan '44. od strane Nijemca! No ne samo da padne! Zavija, plače, umire u agoniji, izvadi neki papir iz džepa na kojem piše da mu umire baba baš u ovom trenu i baš zbog tog "kontakta". Sudac također zbunjen pita:
- Umire ti baba?!
- Da!!!!!!!
- Baš sad?!
- Daaaaaaaaaa!!!!!
- Malo neobično moram priznat… Hoće bit baba dobro ako dam ovom braniču žuti…
I to Vam je slika današnjeg, takozvanog, vrhunskog nogometa! Da, gledao sam sinoć ovaj LOL Clasico pa me zgrozilo mnogo toga što sam vidio. Ali onaj Messi… Jebu mu ja mater zna ga provuć… No, da se ne udaljim od teme! Kada je prije nekoliko godina legendarni Pierluigi Collina vodio otvoreni rat sa Uefom oko strogog kažnjavanja igrača koji se nepotrebno izležavaju i simuliraju ozljede bio je ismijan. Do te mjere da je čak jedna od mudonja u Uefi, iskreno ne sjećam se koji, rekao da nogometaši zapravo i ne pretjeruju te da se neće ništa značajno mijenjati u vođenju utakmica. Naravno, to je bila vijest koja je bila objavljena na 7. stranici nekog semi-bitnog portala u članku veličine poštanske markice. No istovremeno na svim naslovnicama svih poznatih medija je bila aktualna vijest kako je Nives Celzijus spolno općila sa magarčićem iz Zagvozda koji svira harmoniku, a koji se kasnije učlanio u mladež HSLS-a ili tako nešto strašno bitno! No, Uefa je svoju odluku donijela i objavila javno te to više nitko ne može osporiti. A nogomet je danas takav kakav je! Btw, NK Bilogorac forever! :*
J.Lo i unakažena povijest
Kada bih ja uzeo švarbu, desnu, i odsjekao glavu Jennifer Lopez završio bih u zatvoru na neki izvjesni period vremena. No kada J.Lo uzme najveći glazbeni hit svih vremena uopće ikada otkako postoji svijeta i svijesti da se bilježi tijek vremena i unakazi ga tako što od njega napravi žalibože vrijednu parodiju glazbe nikome ništa! A nikom ništa upravo stoga jer su sve oči svijeta uprte u Libiju. Nešto poput:
- J.Lo šta to radiš?!
- Ovaj… Ništa!
- Je l' ti to možda mrcvariš najbolju pjesmu ikad svih vremena uopće?
- Hm… Gle, gle!!! Srušili su grad u Libiji…
- Gdje, gdje?!
I tako nestane koncentracije i fokus se prebaci na ratovanje neke zemlje uglavnom bitne samo naftašima, a ova krava uništi svetinju! No ono čega se plašim je da je zapravo sukob u Libiji i počeo zbog te iste J.Lo! Muammar Gaddafi je najvjerojatnije htio zaštiti svoj narod od patnje koju bi mogla izazvati pojava video spota za tu nakaznu obradu najveće pjesme ikada te je zato zabranio određene tv programe sve ne bi li ih zaštitio. No Libijci, šašavi kakvi jesu, su to vjerojatno protumačili kao uskraćivanje ljudskih prava i vamo tamo! Imamo rat! Jupi!
I što dobijemo kao rezultat svega?! Oskvrnuće najbolje pjesme ikada svih vremena uopće, odnosno kultne "Lambade", koju su članovi grupe Kaoma pošteno ukrali tamo nekim lezibogerima. Vrlo lako moguće kao posljedicu svega i sam rat u Libiji ergo i svu patnju na svijetu i glad kao i sve boleštine poznate seksualno aktivnom čovjeku zbog glupače poput Jennifer Lopez koja je unazadila čitavu ljudsku povijest svojim tobože cool singlom pod nazivom "On the floor". No to se moglo spriječiti na vrijeme samo da je fokus javnosti bio nad ovako bitnom stavkom za razliku od ovog puškaranja u Libiji. No opet mediji su odigrali svoje i šteta je učinjena. Dio mene, kao i svih nas, je otišao nepovratno u grubu i bolnu smrt zbog diranja u svetinju poput "Lambade".
P.s. Ne prekine li Hrvatska sve diplomatske odnose sa Meksikom zbog J.Lo do njegove isprike i javnog čina obezglavljivanja J.Lo u vidu kompenzacije štete poslat ću oštro i mrvicu bezobrazno pismo onom pimpeku Jandrokoviću!
Kraljevsko vjenčanje u live prijenosu
Slijedeći događaj se još nije zbio! No ovdje imam potrebu intervenirati preventivno! Zbog 3 stvari zbog kojih valja biti oprezan:
1. Svi svjetski mediji će pratiti i pokrivati čin kraljevskog vjenčanja do iznemoglosti! Što medija što nas! Upravo takvi događaji su savršene prilike da se poput neke poluvijesti plasira neka zastrašujuća činjenica. Primjerice:
- Svim Hrvatima će biti odsječeno lijevo stopalo za 1. maj
No to će biti prikazano iliti ga objavljeno toliko neprikladno da to nitko neće primijetiti zbog silnih napisa vezanih za svatove. A kad dođe do toga bit ćemo zgroženi!
2. Držite princa Philipa podalje od otvorenog šanka!
3. I po meni najbitnije, a vezano uz te plemenite otočane i njihovo vjenčanje nije ni to kako će im izgledati prva bračna noć ni koliko će im gostiju doći s njezine strane pa čak ni to jesu li dobili moju kovertu s 50 eura, ona plavo – žuta sa spužva Bobom, već ponašanje jednog našeg medija koji će raditi izravni prijenos s vjenčanja. Veoma nadobudna germanizirana tv kuća se bacila na ambiciozan projekt izrade prijenosa uživo iz Londona sa hrpom priloga, komentara i bla, bla, bla! A ja se pitam! Kako li se samo drznu, jebem li im sveca, pristupiti tako velikom i svečanom činu a ne unajmiti Miću Dušanovića da bude glavni komentator?! Gadovi švapski… Pljunem im na njihova kvalitetna vozila!
Ovo što sam naveo su samo neki od primjera kako se sve ono bitno provlači neopaženo pored nas svih dok čitamo o tome kako je Nives Celzijus zadovoljila Sisak – cijeli ili tako nešto bitno. Usudio bih se to nazvati bijelom cenzurom. Zašto?! Nitko nam, skoro, ništa ne uskraćuje već naprotiv! Dobijemo i previše informacija tako da nismo u stanju razaznati bitne od nebitnih i uz minimalno igranje sa pozicioniranjem bilo koje vijesti možemo, i u to sam čvrsto uvjeren, objaviti priču kako je Hitler postao gradonačelnik Ivanić Grada. Naravno, ako paralelno s tim mediji tog dana prenesu ekskluzivnu video snimku snošaja između Carle del Ponte i A.G. 56 god. iz Pakoštana (od prije poznatog policiji).
Sve, ali apsolutno sve može biti transparentno a istovremeno skriveno! I to se koristi i mi kao konzumenti dnevnih vijesti svakodnevno bivamo obmanuti, a da mnogo puta toga nismo ni svjesni! No tko to koristi? Kako? Postoji li neka tajna agencija u koju možemo uperiti prstom i reći:
- To su "Oni"!
Jer, budimo realni, tko su oni?! Jesu li to bivši ljubavnici Jadranke Kosor? Teško! Prevelik je to posao za jednu osobu. Masoni, ljudi gušteri? Ili smo to sami mi koji smo se bez imalo otpora uklopili u profile prodavače magle kao ciljana skupina. Bilo bi suviše lako da je to samo tako! Reći ću da je to velika svjetska zavjera koja ima svoje ljude po cijelom svijetu. U hrvatskoj je vjerojatno Saša Kopljar zadužen za držanje širih masa pod kontrolom. On mi ovako izgleda kao da je zao!
Vjerujem da će mnogi nakon što pročitaju ovaj post reći da je to dobra zajebancija odnosno sirovi humor ili tko nešto, no istodobno će shvatiti da ovdje ima možda više istine nego što smo voljni priznati! Dokaz tome će biti upravo ova čitaba. Vidjet ćete kako funkcionira bijela cenzura! Ukoliko ne završim na naslovnici s ovim ostvarenjem to će biti jer veliki tlače male i skrivaju istinu od svekolikog pučanstva, bla bla bla i takve stvari. No ako završim na naslovnici to će biti namjerno jer će me se tako iskoristiti kao luđaka koji piše gluposti i tako odvratiti pozornost od pravih vijesti i postići će se željeni efekt. Sve je napisano, ali tko će to shvatiti ozbiljno! Pogotovo što se sada pitate od koje sam Vas to prave i bitne vijesti zapravo odvukao! Zanimljivo, zar ne?!
|
- 13:50 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
15.04.2011., petak
Plaćanje samo Gotovinom
Danas kada su oči cijelog svijeta ili barem Balkana, a najviše Hrvatske uprte u Haag ne mogu a da se ne osvrnem na sva ta zbivanja i ponudim svoje viđenje cijelog slučaja. Što će se dogoditi danas u Haagu će zasigurno obilježiti noviju hrvatsku povijest. U bilo kojem slučaju! No također u bilo kojem slučaju nama građanima Republike Hrvatske optužujuća ili oslobađajuća presuda ne znači ama baš ništa!
Dva generala su se predala svojevoljno ne bi li na taj način odaslali poruku kako nemaju što skrivati te da su spremni odgovarati pred haaškim tribunalom dok taj naš nesretni Gotovina nije razmišljao na taj način. Neshvatljiva mi je njegova logika: "Nisam ništa kriv i zato ću pobjeći i zato ću se skrivati pod lažnim identitetom!" Mislim, čovjek koji nije ništa kriv nema što bježati! Zar ne?!
Činjenica također je da je ratnih zločina bilo! Sa svih strana! I činjenica je da svijet zapravo ne zna što se točno događalo na području bivše Jugoslavije. Zapravo, mi koji smo živjeli ovdje teško shvaćamo što se zapravo događalo tih ratnih godina na našem zapaljivom poluotoku. Ne želim umanjiti značaj domovinskog rata, dapače! Pišem ovaj tekst zbog svih onih ljudi koji su ne razmišljajući ostavili sve iza sebe i pošli braniti svoje domove i tako osigurali novim generacijama da žive u samostalnoj i slobodnoj zemlji. Pišem ovaj tekst zbog onih malobrojnih kretena koji su svojim postupcima okaljali ugled Republike Hrvatske i domovinskog rata svojim špekulantskim ponašanjem i tako za sva vremena ostavili veliku sjenu nad svim dobrim učinjenim tih ratnih godina.
Teško mi je danas očekivati oslobađajuću presudu za svu trojicu generala jer dokaza da su provođena etnička čišćenje ne manjka. Ako ja kao običan mali čovjek mogu proguglat i pronaći snimku na kojoj Tuđman govori kako Srbi moraju nestati tada to može učiniti bilo tko. Također kako objasniti bilo kome da smo se branili od agresora tako što smo provodili agresorske radnje na području BiH?! "Aha, Vi ste se branili, ali ste istovremeno napadali druge?! Da, veoma zanimljivo!" Oprostite mi, ali ja to ne prihvaćam! Kako će tek netko drugi?!
Učinjeno je mnogo toga tih ratnih godina da bi Hrvatska ostvarila samostalnost. Mnogo je krvi proliveno. Previše uzaludne! A šačica ljudi je značaj toga svela na 0 radeći u interesu manjeg broja pojedinaca koji su danas mahom ugledni i bogati članovi našeg društva. Da, opće poznato je da je ratna industrija najveći biznis! Danas skoro 20-ak godina nakon rata tek otkrivamo kako se trgovalo da bi određene Hrvatine bile zbrinute. Na uštrb stotina tisuća običnih građana ove zemlje koji samo pokušavaju pošteno raditi i preživjeti!
No konkretno što će se dogoditi danas?
Prvo će sudsko vijeće u Haagu barem pola sata, ako ne i više, čitati posve nerazumljiv tekst nakon kojeg prvo nećemo znati jesu li generali optuženi ili oslobođeni! Onda će krenuti svakojaka pravna tumačenja sve ne bismo li odgonetnuli što su gospoda sudci odlučili.
Ukoliko će sva trojica biti optužena i osuđena na određene zatvorske kazne dogodit će se nemali val nezadovoljstva u braniteljskim krugovima te će to rezultirati masovnim prosvjedima, skupnim molitvama, pokušajima HDZ-a da na račun probuđenog patriotizma pokupi koji bod na tablici popularnosti i to je to! Smirit će se kroz koji dan. Odvjetnici naših generala će uložiti žalbe na presude i postupak se nastavlja. Što će obični građanin RH dobiti od toga? Ništa! Porasti će ionako nabujali pokret euroskeptika, plaće će i dalje kasniti i onima koji rade, a oni koji ne radeće i dalje biti jednako nezaposleni!
Ukoliko sva trojica generala budu oslobođena dogodit će se val zadovoljstva prvenstveno u braniteljskim krugovima što će rezultirati skupovima oduševljenja diljem lijepe naše, novim albumom Miroslava Škore, skupne molitve i pokušaji HDZ-a da si podigne rejting u zemlji na tom valu ponovno probuđenog patriotizma. Što će obični građanin RH dobiti od toga? Opet ništa! Plaće će i dalje kasniti i onima koji rade, a oni koji ne radeće i dalje biti jednako nezaposleni!
Ukoliko se dogodi kombinacija da samo Gotovina bude osuđen, a ova dvojica oslobođena svih optužbi, što je po meni najizvjesniji ishod, opet će doći do negodovanja i prosvjeda. Državni vrh će biti skoro zadovoljan i reći da smo dobro prošli, pisat će se žalbe, Škoro će pjevat, branitelji će provoditi skupne molitve… No sve će se smiriti kroz koji dan! Što će obični građanin RH dobiti od toga? Ništa! Porasti će taj nabujali pokret euroskeptika, plaće će i dalje kasniti i onima koji rade, a oni koji ne radeće i dalje biti jednako nezaposleni odnosno nama će gotovina nedostajati u svakom slučaju. Bio Gotovina oslobođen ili ne!
Iskreno, posve mi je nebitno što će se dogoditi danas i kakve će presude biti! Ni jedan od tih generala mi ni na koji način neće pomoći da sačuvam svoje radno ili da otvorim još koje. Oslobođen ili bačen u zatvor! Dugovi RH neće nestati budu li danas oslobođeni, gospodarstvo se neće pokrenuti, sirotinja će i dalje ostati sirotinja… I kada već po tom pitanju nećemo dobiti ništa mi obični građani RH hoće li nam barem netko odgovoriti na pitanje koje ostaje visjeti u zraku?
Završava li ovim sudskim procesom napokon i rat u Hrvatskoj?!
|
- 10:19 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
23.03.2011., srijeda
Novac
Prije otprilike 8.000 godina, manje-više baka se ne sjeća točno jer je tog dana bila kod zubara, ljudi su umjesto razmjene dobara počeli razvijati monetu koja bi pojednostavila robnu razmjenu! Odnosno, standardizacijom svojevrsne monete razvili su trgovinu kakvu poznajemo danas! I novac! Prokleti šugavi novac kojeg uvijek svima kronično nedostaje!
Nisam ekonomist da se razumijemo! Naprosto sam veliki ljubitelj i štovatelj novca. Na moju žalost ne toliko i korisnik! Svejedno ću se ipak usuditi reći nešto o tom modernom sistemu porobljavanja. Jer, iskreno, nije ništa drugo! Po mojoj logici, koja je naravno nepogrješiva, zaključio sam da postoje samo 3 vrste ljudi na ovom svijetu. To su redom slijedeći:
Ljudi koji imaju novac i ne troše ga nipošto
Mahom vrijedni i radišni ljudi no sa velikim nedostatkom emocija! Žive iznimno skromno čuvajući sebično svoj novac od dnevnog svjetla, dakako, i institucija za zbrinjavanje novca. Štede na sebi, na svojoj djeci i uglavnom žive spartanskim životom. Odricanje i patnja! Ponekad kod tih, neki ih zovu i Podravcima, prevladava i snažna želja da stečeni novac ponesu sa sobom u grob. Nerijetko se to i događa! Umre neka negdje babica koja je cijeli život rintala i radila iznimno teške fizičke radove i onda iza nje nađu 150.000 eura. Čak i njemačkih maraka! Dan danas! Osobno ne shvaćam čemu cijeli život čuvati novac toliko frigidno i čemu propustiti život sam po sebi. Štednja za crne dane ok, ali čemu pretjerivanje?! Spomenuta grupacija povlačenjem velikih količina novca iz opticaja, jer takvih ljudi ima podosta, čini veliki zajeb na monetarnoj sceni! Povlačeći novac iz opticaja dolazi do njegovog manjka odnosno cijena novca postaje veća. Tada dolazi do pojačane gospodarske aktivnosti da se nadoknadi nedostatak novca na tržištu ili u suprotnom slučaju inflacija, neopravdano tiskanje novca i puštanje takvih bezvrijednih papirića na tržište, odnosno ljudi koje ovdje opisujem mogu, a to uistinu i čine, uništiti gospodarstva, države, civilizacije…
Ljudi koji imaju višak novca i troše ga kao da sutra ne postoji
Ljudi koji imaju višak novca i troše ga kao da sutra ne postoji su velika manjina, a ovo je čini mi se oksimoron! No u ovoj skupini postoje mnoge podskupine. Izdvojit ću samo najznačajnije!
- Jedni od navedenih su oni koji su se okoristili tuđom nesrećom iliti ini nasljednici. Uglavnom ljudi koji ne poznaju pravu vrijednost rada i troše bezobrazno. No ne i racionalno! Takvi mahom podupiru proizvodnju svega nepotrebnog i nevažnog! Uglavnom luksuza i teško shvatljivih potreba! Ti, nazovimo ih bogatunima, neće zasigurno uložiti u školstvo ili razvoj lijekova ili promicanje ekoloških vrednota. Nikako! No heroin, kokain, skupi alkoholi, prostitucija svih spolova, nerealno skupi proizvođači odjeće, satova i automobila… To su grane industrije razvijene da namire potrebe bogatuna! Ciljano! Hoće li dječak u Senegalu imati korist od tih bogatuna. Ne, dobit će uglavnom žuljeve radeći za njih!
- Osvajači milijunskih iznosa na igrama na sreću su slijedeća podskupina. Nenaučeni na velike svote novca vrlo brzo postaju ljudi iz prve podskupine te ili umru zbog načina života koji nije njihov ili potroše sve i opet umru!
- Ljudi koji unovče svoju genijalnost i svoj talent su najsitniji uzorak među populacijom. Van serijski ljudi! Obično iz ničega stvore sve pa i više nego previše. Ponikli iz neimaštine razviju osjećaj za vrijednost novca i zahvalnost! Pošto se ovakvi nalaze u promilima gledajući statistički njihov napor da učine svijet boljim jer se ne libe dati novac za škole, zdravstvo ili slično obično biva umanjen ili poništen zbog ovih iz prve podskupine. Mnogi od njih puknu i spiskaju sve ludo, dok se mnogi iz ove skupine pretvore u one koji ne troše uopće te umru sa svojim novcem.
Potplaćeni pasji skotovi
Svi mi ostali smo potplaćeni! Ako radimo generiramo minuse po tekućim računima, kreditnim karticama, čekovnim knjižicama i nikada nemamo dovoljno novca ili nam se čini da ga nemamo dovoljno! Uvijek postoji ono nešto što nam naočigled neophodno treba i što nam ostaje nedostižno! Ako ne radimo također nemamo novca te nas netko drugi financira jer smo socijalni slučajevi i samim time opterećujemo ove koji rade te i oni imaju manje i uvijek im nedostaje novca. Ukratko, uvijek nedostaje novca! Htjeli mi to ili ne! Štedili mi ili ne?! Umjesto bilo koje vrijednosti ispred naših očiju je novac i velika mašta o tome kako bismo i na što trošili novac koji nemamo! U konačnici to stanemo i činiti raznim zaduživanjima i svi, ali baš svi iz ove skupine, prije ili kasnije postajemo robovi banaka i sistema koji nas proždiru! Novac nas porobi!
Na ovu temu sam se odlučio iz razlog što sam upravo danas shvatio da sam rob! Da sam dno dna! Jadan mali pojedinac nemoćan da se bori sa sustavom. Priča ide nekako ovako… Prije neke četiri godine sam se odlučio malo zadužiti sve ne bih li uredio svoj jebodrom! Mali kreditić sa ratom od otprilike 500-tinjak kuna je riješio moj problem i jebodrom je namješten! Godine su prolazile vremena su se mijenjala, a jedina ugovorena obaveza je bio taj kreditić. Nikakvih problema…
…do ovog mjeseca! Ugovorom o kreditiranju sam se obavezao plaćati ratu između 05. – 10. u mjesecu što sam uglavnom i činio! Tu i tamo, priznajem, bih zakasnio koji dan pošto ovisim o plaći! I nikada ništa skoro četiri godine! Sve dok mi 15. ovog mjeseca nije stigla opomena za ratu kredita koja dospijeva ovaj mjesec. Naravno zaračunali su mi i 50 kuna zbog kašnjenja to jest izricanja opomene. No kap koja je prelila čašu se prelila danas! Danas su mi gospoda iz neizrecivo dobre banke sjela na račun i sama naplatila tu ratu koju kasnim uz naravno pripadajuću kamatu!
Dakle, za ratu kredita za ožujak su mi već 15.03. poslali i obračunali opomenu zbog kašnjenja da bi mi danas 23.03. sjeli na račun i prisilno naplatili tu istu ratu za ožujak! U istom mjesecu i opomena i prisilna naplata! U rasponu od 14 dana točnije! Dodao bih da nisam preskočio niti jednu ratu i da sam uredno izvršavao sve svoje obaveze! Upravo stoga mi je ovo naprosto nevjerojatno! I sad nakon objave ovog posta ću se uputiti u poslovnicu tih lakomih kretena i nekome se pošteno najebati majke! Naravno, usput ću se obratiti i uredu za zaštitu potrošača jer mi nekako prosta logika nalaže da ovdje nešto nije u redu. Odbijam vjerovati da banke imaju tako velike ovlasti i toliku moć da teroriziraju građane na ovakav nevjerojatno bezobrazan način!
Mislim, kao ljudi ovisni o novcu sami smo si krivi što se zadužujemo. To jest činjenica! No ne prihvaćam živjeti u društvu u kojem mi poduzetni lihvari iz neizrecivo dobre banke, ali i mnogo drugih banaka, imaju slobodu ušetati u polje i uzeti 95% ljetine i pritom natjerati da im dam svog prvorođenog sina ili tako nešto samo zato što nisam platio ratu kredita za treći mjesec u trećem mjesecu, samo zato što kasnim sa otplatom rate 14 jebenih dana!!! Ne, Vi kapitalističke svinje, nećete moći to činiti vječno! Ponovno će doći vrijeme kada će ljudi kamen mijenjati za kamen, a ja ću se svog kamena drage volje odreći u korist Vaše glave! Smrt fašizmu, sloboda narodu!
|
- 13:25 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
14.03.2011., ponedjeljak
Kao, ha ha
Postoje mnogi grozni vicevi i mnoge šale koje su ponekad toliko crne da to naprosto nije smiješno! Ovo bi mogla biti jedna od tih šala!
- Što je optimist?
- Zaposlenik u japanskoj nuklearnoj elektrani!
E, pa sretno nam bilo! Show tek počinje!
|
- 18:13 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
08.03.2011., utorak
Što Jasmin Stavros zna o ženama?!
Što Jasmin Stavros zna o ženama zapravo nikoga nije niti briga! Bitno je to se ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena prvi put pojavljuje 08. ožujka 1857. u New Yorku kada su se mahom radnice u tekstilnoj industriji okupile i pobunile zbog svog nedostatka prava ili tako nešto. Barem nas u to žele uvjeriti! Prava istina je ipak nešto drugo! No zahvaljujući političkoj korektnosti i moćnim lobijima proizvođača tampona godinama se nastoji zataškati ono što se zapravo zbilo!
07. ožujka 1857. u sitnim noćnim satima gruzijski moreplovac Popušvili je ugledao do tada neotkriveno tlo. Odlučio je tada pričekati zoru 08. ožujka ne bi li se iskrcao. Cilj njegove semi - znanstvene misije je bio otkriti nadomjestak za crvenu papriku u neotkrivenim morima no otkrio je nešto mnogo, mnogo "zanimljivije". Zapisi bilježe da je već nakon nekoliko sati njegova znanstvena ekspedicija naišla na uže na kojoj se sušilo veoma oskudno rublje šarenih boja. Nazvao ga je Bikini kako se i sada naziva ostatak tog otoka! Bikini na gruzijskom naravno znači "Pičić"!
Tumarajući začudo veoma čistim otokom, štoviše usisanim i pometenim, naišao je na skupinu bića koja su sjedila na tlu u skupini, glasajući se istovremeno, ispijajući kavu te čitajući časopis Mila dok je na centralno smještenom šarenom monolitu bila prikazana slika nekog Meksikanca Raula koji plače jer je otkrio da je sam svoja majka! Znatiželjan kakav je bio, jebo sebe, odlučio im je prići ne bi li ih istražio više i samim time otkrio novu vrstu!
Nakon što su ga bića koja je prozvao "Ženama", gruzijski za – vladarice kuhinje, iskritizirala da kako je to obučen i gdje su mu maniri uspio je uhvatiti nekoliko žena te ih povesti sa sobom na brod. Brod je kasnije uplovio u jednu jedinu Slovensku luku 01. aprila no nije bila riječ o šali! Da bar! Policijski izvještaj iz tih dana nam danas govori da je tog kobnog dana rozo – lila brod uplovio u luku pod imenom P.M.S. Esmeralda i na njemu se nalazila 41 osoba i 36 žena. No osobe koje su zatečene na brodu su zapravo bili bivši gruzijski moreplovci koji su zbog tada nepoznate sile postali suviše feminizirani! Popušvili sam je pobjegao s broda čim je pristao obučen u tajice i šareni topić sa svojim partnerom u obližnju šumu. Tako su nastali Slovenci!
Naravno, cijeli slučaj se pokušalo zataškati! U tada još divnom muškom svijetu nije bilo nikome jasno što se događa! No danas kada se osvrnem na to posve mi je jasno kako je posada izludjela! Provesti sa ženama neprekidno nešto manje od mjesec dana! Tko ne bi skrenuo?! Mimogrede, od ostataka posade dvojica su postala katolički svećenici. No, brodski zapisnici su ostali čitavi i prava istina je sačuvana zahvaljujući činjenici što je zadnjih nekoliko stranica ispisano lakom za nokte.
Nedostatak opreza je kumovao tome što su žene utekle iz luke i proširile se cijelom Europom, a uskoro i dalje. Broj njihovih jedinki rapidno rastao svakoga dana. Amerikanci su nastojali '45. godine uništiti otok Bikini kao njihovo izvorište da vide učinak radijacije na žene. No svaki pokušaj zaustavljanja kontaminacije je propao. Žene su bile posvuda! Nije prošlo niti stotinu godina, a žene su postale sastavni dio društva. U mnogim sredinama čak i ravnopravne muškarcima! Rezolucija UN-a iz '68. godine je štoviše omogućila da čovjek i žena smiju imati potomke. Zbog tobože kompatibilnosti!
Pretpostavlja se da danas na jednog muškarca dolazi 1,2 žene te da taj omjer svakodnevno raste u korist žena. A žena se pokazala izuzetno otpornom kroz sve ove godine! Naučila je parazitirati na muškoj jedinki obmanjujući muškarca kuhanjem, čuvanjem djece i naravno seksom. Došlo je do te mjere da danas muškarac bez žene, osim ako nije homoseksualac, nije sposoban obući se za posao, naći nešto po kući ili raspoznati dijete po imenu te se muškarci zbog toga sve više i više oslanjaju na ženu kao izuzetno izdržljivo i sposobno biće.
No, žalosna je činjenica da se simbiozom, više – manje uspješnom, potpuno gubi vrsta koja je godinama dominirala planetom. Istinski čovjek – kako se danas stručno zove čovjek/muškarac! Podatak iz 2009. godine govori kako je danas na zemlji ostalo svega 16.000 muškaraca rođenih prirodnim putem. Muškaraca poput mene! Ja sam se naime izlegao iz jajeta kojeg je 1985. snesao Dolph Lundgren! Prirodnim putem kako su se tisućama godina rađali muškarci otkako su mamurni ispuzali iz vode na kopno!
|
- 10:24 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
13.01.2011., četvrtak
Teretni voz
Živio sam uz prugu čitav svoj život. Gledao vlakove i slušao kako tutnje u nepoznate daljine. Nije ih bilo mnogo. Poneka redovna linija malog skromnog putničkog vlaka te rijetki teretni voz u gluho doba noći. Iz razloga meni nepoznatog te noći je prošlo stotinu kompozicija. Sve vlak za vlakom! Od reda svi teretni. Svi do jednog su išli u onom smjeru kojim sam nikada nisam pošao. Stotine dugih crnih vagona što se jedva naziraše kroz maglu. Niti jedan se nije vratio. Zvuk sirene na pružnom prijelazu je sablasno rezao maglu. Tlo je podrhtavalo.
Slijedećeg jutra su počeli neredi. Svi mediji su izvanredno prenosili zbivanja s revolucije. Revolucija! To nije bila revolucija. Revolucije obično imaju neku svrhu ili smisao. Bila je to prilika mnogima da počine zvjerstva o kojima su uvijek maštali. Silovanja, ubijanja, otimačina… Sve najgore u ljudima je izašlo na vidjelo. Gradovi su gorjeli, ceste su bile zatvorene, predgrađa su postajala groblja, a sela su bila tiha. Sela su praznila svoje staje i pripremala se za dugu mračnu noć.
Vidio sam kada su mučki ubili poslovođu jednog stranog trgovačkog centra kada je pokušao spriječiti besmislenu pljačku i otimačinu. Čovjek je samo radio svoj posao! Vidio sam kada su ubili dva policajca zapalivši ih u vozilu. Samo su nastojali raditi svoj posao! Vidio sam kada su zapalili bolnicu kada je prestala primati ranjene ljude s ulice jer ih je naprosto bilo previše. Mnogi su u bolnici tada poginuli!
Granice su zatvorene već trećeg dana kada je ludilo postalo nezaustavljivo! Kada je do tada vjerna vojska odložila oružje i ostavila puk bez nade. Granice nismo zatvorili mi već oni. Svi ostali! Oni koji su odlučili zatvoriti oči na stradavanja koja su se događala kod nas. Za našu kaznu dosuđen je zatvor! Zatvor smo postali mi. Mala je razlika između ludila i želje za promjenom. Mala je razlika između zatvorske kazne i smrtne presude. U svakom slučaju gubimo mi!
Struje je nestalo šestog dana, a gorivo je postalo nešto zbog čega se moglo umrijeti. Zbog goriva su mnogi i umirali. Puk opsjednut oružjem i nagon za preživljavanjem su postali alati evolucije. Svi koji se nisu snašli umirali su. Odmah ili kasnije! Bez osnovnih namirnica život se nije mogao nastaviti. Skupio sam svoje najosnovnije stvari i krenuo iz grada. Kao i mnogi uspio sam ukrasti pokoju konzervu i nešto brašna. Dovoljno za možda koji dan. Jedna torba jedan cilj! Iz grada sam bježao obilaznim stazama, kroz dvorišta, često sakriven mrakom.
Desetog dana je nastupila tišina iza mene. Grad je utihnuo. Gomile koje su do tada nastojale izboriti bolji život i promjene bješe razbijene. Revolucionari! Svaki je počeo gledati sebe. Zgrade su gorjele, zalihe su se potrošile, svijet nije gledao na nas. Mi se nismo događali! Skrio sam se u brdima u okolici grada. U staru lovačku čeku. Svakodnevno su poda mnom prolazili ljudi. Neki su bježali, neki su lovili te što su bježali, nijedni nisu imali smisao. Mene začudo nisu dirali. Stara zapuštena čeka obrasla u granje i bršljane je pružala zaklon. No ipak sam je napustio osamnaestog dana.
Iza tridesetoga dana sam odlučio više ne brojati dane. Našao sam psa i lutao sam mjestima gdje su nekada bila sela. Tamo se život nastojao oporaviti. Ljudi navikli na težak život su pokušavali proizvesti hranu za sebe. Bande bivših građana su harale selim. Otimali su, palili, silovali, ubijali… Nisam ulazio u sela. Uvijek sam se držao podalje od svega. Divljač me držala na životu. Nisam nikada bio čovjek sa posebnim znanjima koja bi mi pomogla da preživim u divljini. Jednostavno nisam želio umrijeti. Odlučio sam preživjeti!
Mnogo dana nakon početka kraja naišao sam na prugu. Istu onu koja je nekada prolazila mojim mjestom. No mnogo milja dalje! Maglovito jutro, hladnoća. Kao da zima ponovno počinje. Tada sam začuo poznat zvuk i osjetio podrhtavanje tla. Sakrio sam se iza debla dok je pas lajao bjesomučno na prugu preda mnom. Prugom je prošao vlak! Brzo i moćno. Teretni voz sa desetak vagona iza sebe. Crni depresivni vagoni iza bučne dizel mašine su se ponovno vračali u moj kraj.
Za tim vlakom prošli su još mnogi toga dana. Nisam znao što prevoze niti kamo. Znao sam samo da se vračaju! Jednako tajanstveno kao što su i otišli. Znao sam da postoji nešto ljudsko tamo od kuda dolaze. Nisam pošao prema mjestu od kuda vlakovi dolaze. Pošao sam prema mjestu iz kojeg sam otišao. Pratio sam vlakove! Želio sam znati završava li sve vlakovima koji se stadoše vračati. Nadao sam se da vraćaju svijet koji su odnijeli za sobom one noći kada su prije nekoliko godina otišli. Hodao sam prugom prema mjestu gdje sam nekada živio. Nikamo drugdje nisam mogao poći. Ništa drugo ne bi imalo smisla!
|
- 15:21 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
15.12.2010., srijeda
Suviše...
Suviše toga vidim da bih mogao znati
prepoznati sve ono što vrijedi,
a ja to uvidjeti naprosto ne mogu.
Suviše se bojim biti hrabar,
i priznati da se ne bojim pogledati
svoje kćeri u tvojim očima.
Suviše se bojim da ne znam što s tobom.
Znam samo da ne znam ništa,
a ti moj si razlog tome čini mi se ponekad.
Jer nekako...
Suviše te volim.
|
- 21:40 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
