17.05.2012., četvrtak
Voda
- I nije uopće pitanje je li čaša polu puna ili poluprazna! To me ne zanima! Zanima me što je to u čaši? Voda ili što već? Ako je voda zašto je voda?! E to je pravo pitanje! Čaša je, pretpostavimo, dopola puna jer je netko ispio polovicu sadržaja te čaše. Čitav niz mogućnosti se sad postavlja preda nas. A tko pije vodu?
U tom trenu prebaci lopticu na drugu stranu šanka gdje ga je sa podsmijehom pratio ober koji je upravo završavao večerašnji obračun. Četvrtkom srećom po njega umornog nema mnogo brojeva i zareza za zbrajat.
- Samo budale piju vodu! – pokuša bit duhovit premda suviše mlad i nesiguran u svoju šalu
- E, moj prijatelju! Ne znaš ti još ništa o životu! Svak onaj što je pravo žedan će se napiti vode. I bogat i siromah.
Zagrabi rukom kutijicu sa šanka i stade se okretati prema svom kaputu što je bio prebačen preko naslona barskog stolca. Kako se oblačio tako je kutijicu stavio u džep. Nježno, oprezno kao i svako večer prije toga.
- Je l' to i dalje nosiš prsten sa sobom?
- Nego šta?!
- Pa do kada ćeš ga tako nosati sa sobom?!
- Dok ne nađem prst kojem pripada! – osmjehne se boemski onako bradat i samo se uputi ka izlazu te još samo dobaci - Dok ne nađem onu što će pristati…
|
- 13:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
26.03.2012., ponedjeljak
1862
...ja ne pijem mnogo! Već pijem često! Po malo, ali često! Ne pijem da mi prođe dan, niti da se sakrijem od tko zna čega. Već pijem što tako pogonim one slike u svojoj glavi. A sve drage slike u mojoj glavi su one što nose tvoj lik. Kako vrijeme prolazi, kao da je to jedino što zna i može, tako i slike polagano blijede. Ja zato pijem po malo i nanosim boju na te drage slike. Sloj po sloj!
|
- 18:24 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
15.03.2012., četvrtak
Parking
Sjedio sam u jednom bjelovarskom bircu, gdje stalo je vrijeme, i nožem dubio šank. Ispred mene Zorka u minjaku sa dva lista k'o dva čempresa, iza mene ruralci što igraše belu, s jednog boka je dopirala glazba sa jukebox-a, red Mate Bulića, red onog ćelavog Rajovića ili kako već, a sa druge strane šanka Aljoša Asanović na 3 m2 pozira sa svojom brončanom medaljom… Naoko klasika ovog pitoresknog kraja, a zapravo krema društvenog dna.
I bio bi to dan kao i svaki drugi, prožet nekulturnim i međusobnim neartikuliranim glasanjem, da baš tog četvrtka kao iz vedra neba u bazu nisu zakoračila tri nadobudna studenta sa filozofskog. Stali se fotkat svojim ajfončićima i šta ti ja znam. Tu i tamo koji check in i status kako su cool sami sebi u Bjelovaru. Jedan je čak twitno… Brzo su navukli gnjev stalnih gostiju koji su ih proždirali pogledima. Čak i sama Zorka proguta hračak te odloži krpu i čašu:
- Momci, što trebate? – zapita ih sumnjičavo jer netko je morao
- Ehem, ovaj bok, mi smo došli iz Zagreba i tražimo… - izvadi neki komad papira iz džepa… - Dr. Zlobu!
Naravno da sam to čuo i samo se okrenuo leđima njima. Zloba nije više netko koga bi netko mogao trebati. Ne od onda… Samo sam podigao kragnu i ispod šanka izvukao šešir te se sklonio pred njima.
- A šta ćete Vi sa Zlobom? – tada već vidno uzrujana Zorka pita klince, svi ostali gosti su zastali i uputili pogled na klince, čak je i Boban Rajović zastao na tren
Shvativši da stvari ne idu u dobrom smjeru dobro raspoloženje nadobudne trojke je brzo splasnulo te su se samo privukli jedan uz drugoga dok je rulja postajala sve bliža i veća.
- Ovaj… - bojažljivo će jedan od njih – radimo video projekt za faks o mitološkim pojavama pa smo htjeli pitat dr. Zlobu da nas odvede do posljednjeg parkirnog mjesta u Bjelovaru…
Nastao muk u kafani k'o u izbornom stožeru HSLS-a 4.12.! Samo sam skočio sa barskog stolca i izgurao ih van prije nego li izbije sukob neke vrste. Gurnuo sam svu trojicu u prvi tamni haustor i najvećeg među njima pritisnuo podlakticom pod vrat!
- Tko ste Vi?! Kako ste me našli? – zaredao sam pitanja! Prestrašeni klinci su tada shvatili tko sam, ali nisam bio ono što su možda očekivali. Povez preko desnog oka, ožiljak na lijevom obrazu i obrijana obrva, jer je zaboga to sada cool, su odavali da me život nije mazio.
- Oprostite! Nismo Vas htjeli uzrujati! Samo smo htjeli da nam pomognete naći posljednje parkirno mjesto u Bjelovaru za naš projekt na faksu. Vidjeli smo na Vašem fejsu da ste imali iskustava s tim. Voljni smo Vam platiti koliko treba…
Prokleti fejs i njegove postavke sigurnosti koje ne znam postaviti je bilo sve što sam pomislio! Toliko godina se skrivam od javnosti i odgovornosti da bi me tako lako neki tu klinci pronašli. Znao sam, točno sam znao da se ne smijem dat tegat na Zorkinim eksplicitnim slikama od 8. marta prošle godine kada nas je stoički počastila… No više me ipak šokirala glupost trojice dječaka koji pokušavaju naći parkirno mjesto u Bjelovaru.
- Uzmite svoj novac i sjednite na prvi vlak želite li živjeti i ne želim Vas više nikada vidjeti u Bjelovaru! U Bjelovaru ne postoji slobodno parkirno mjesto!
- Ali mi smo čuli da biste Vi možda mogli pomoći…
Prekinuo sam ga i ponovno agresivno pritisnuo uza zid jednom rukom, a drugom rukom sam mu izbio ajfončić iz ruke!
- Pa da se ponovi ono što se dogodilo 2006.?! Ne, ne… Nikad više! To vrijeme je iza mene…
Podsjetili su me zašto se skrivam te sjeli na dušu. Slike su mi se počele vrtjeti pred očima, obuzela me tjeskoba! Prokleta i ta 2006. i prokleta moja dobrota. Te cure nisu bile ništa krive. Samo su bile znatiželjne…
- Ali niste bili krivi za ono tada! Sud Vas je oslobodio…
- Kriv sam jer sam im pomogao tražiti posljednje parkirno mjesto u Bjelovaru! Naravno da sam kriv… - tužno sam se oglasio, pogleda kao od stakla - …a znao sam da u Bjelovaru od '96.-te nema slobodnih parkirnih mjesta! Nakon dva i pol sata vožnje Pežojićem po cijelom Bjelovaru s curkama, mislim da su studirale sociologiju, uputio sam ih da parkiraju u Djebalima. Uz cestu… Ono što se dogodilo nakon toga je zvjerstvo! Jedna se udala silom prilike za zadnjeg veznog Dinama iz Predavca i ima troje djece. Druga je otvorila mini siranu u Podgorcima i ima stotinjak ovaca…
Odmaknuo sam se korak unatrag od tih kretena što me ometaju, ali odmaknuo sam se i tisuću koraka više od sadašnjice u svojoj glavi. Kao i uvijek kada bih pomislio na te nedužne djevojke. Cijeli život je bio pred njima… Samo da sam ih poslao bilo kamo! Samo da sam ih upozorio da u Bjelovaru nema parkirnih mjesta! Pogotovo ne četvrtkom! Trebao sam znati…
Razgovor je tu završio! Odlučno sam odbacio bilo kakvu šansu da im ugrozim živote, podijelio primjerke potpisanih fotografija i slikao se s njima za fejs u cool pozi te demonstrativno sjeo na svoj bicikl marke PONY i pobjegao od svega. Pedalirao sam dok mi se listovi nisu upalili. Srećom Cico opet radi. Tamo me nikada više neće naći…
…kao ni parking u Bjelovaru!
|
- 11:59 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
03.02.2012., petak
Acta non ACTA
Premda nisam imao namjeru prokomentirat ću ipak, kao laik, sve glasnije najave s obje strane velike bare o pokušaju da se obuzdaju svakojaka besplatna dijeljenja sadržaja putem interneta. Besplatna dijeljenja sadržaja - ključne riječi! Svirepi pokušaji velikih kompanija, ergo vlada svijeta, da se zatre ne samo način života već niz generacija koje su odrasle uz Republiku Internet, a bojim se da je internet to danas već jest. Virtualni kontinent čiji starosjedioci ne znaju drugačije! I hoće li nas boljet nagla promjena stila života ukoliko zažive ACTA, SOPA ili što već?! Naravno da hoće! Desetak godina smo koristili blagodati određenih segmenata svemrežja, ako se ne varam HR riječ za internet, da bi nam sad to zabranili po kratkom postupku. Samo zakonske regulative i odredbe te rez od vrata sredinom abdomena sve do pupka!
No je li trebalo doći do toga?! Da li se je društvo moglo prilagoditi obilju svega uz određeno poštivanje autorskih prava? Vjerujem da se to moglo učiniti da je bilo volje i vizije! No, moć svemrežja se i dalje podcjenjuje. Kao da to nije grana industrije koja producira najviše radnih mjesta zadnjih desetak godina širom svijeta! Ne samo da stvara kralježnicu industrije danas, već izmišlja posve nova zanimanja! Kronološki gledajući velik, ali uistinu velik propust je načinjen već 1999. kada je 18-godišnji Shawn Fanning pokrenuo Napster. Program za lakše nalaženje i skidanje glazbe koji je zapravo pokrenuo sve! Preteča današnjeg «šeranja»! I umjesto da tada pojavu Napstera američka vlada stavi pod kontrolu bezazlenim, ali prihvatljivim aktom, oni kazne osnivača tada, a koncept dijeljenja sadržaja ostave na pladnju! Ja to vidim kao šumski požar koji ste imali priliku ugasiti žlicom vode kada je taj isti požar bio tek plamičak, no vi ga pustite da se raširi na milijune kvadrata šume pa ga se sjetite gasiti!
Sada, skoro 15 godina od početka download revolucije i pretvaranja internet prostranstava u meku koja za svakoga u svakom trenu ima ponešto, nema smisla provoditi elektroničku represiju i zadavati radikalne rezove. Bojim se da je prekasno da se promijene navike desetaka ili stotina milijuna korisnika sadržaja koji se mogu zateći online! Kolateralna šteta, koju nitko ne spominje, bi također bila prevelika! Koliko samo stotina ili tisuća neafirmiranih bendova i glazbenika diljem svijeta stvara svoj rejting bivajući dostupno svakom tko to želi u svakom trenu, a da pritom ne ovise o velikim korporacijama! Zamislite samo koliko filmova nezavisnih kuća i producenata nećete imati priliku vidjeti zažive li neke spomenute odredbe. Da, mislim isključivo na sadržaj koji je dobar no ne nužno i komercijalan, a koji će također biti zahvaćen ovim smiješnim ispadima i inače multimilijunskih kompanija!
No ono što me najviše ljuti ili možda čak i brine je zapravo to da je Ivo Josipović odgovor na problem koji će to tek postati. Čovjek koji je sudjelovao u kreiranju projekta koji se naziva ZAMP, a koji putem simboličnih naknada puni fond kojim bi se kasnije namirivale potrebe izvođača koji na to polažu prava! Nije mi pojmljivo da se nitko nije dosjetio legalizirati Megaupload to jest zaradu njegovog tvorca. Čovjek je dijeleći ilegalno gro sadržaja preko svoje web stranice ostvario također multimilijunsku dobit, a da se nitko nije dosjetio da se njegova djelatnost za kaznu «legalizira». Obrnuo si 4 milijuna dolara, ok, ali pola ide u fond iz kojeg će se namirivati vlasnici autorskih prava koja si oskvrnuo. Od ostatka bi svatko normalan mogao živjeti i više nego u raskoši. Dapače, legalno i bez straha, možda bi i zaposlio koga na održavanju servera ili nešto… A Bog zna da stranica gdje možete pronaći neki «besplatni» sadržaj još uvijek ima mnogo i svaka vrti ozbiljnu lovu od marketinga! A ovako kao što sam predložio... Lova bi se obrtala, a sve strane bi bile zadovoljne! Na neki način! Više u svakom slučaju nego što je to bilo do sada.
Što god da se dogodi neće biti lako i uvelike će promijeniti svijet u kojem živimo. I više no što mislite. Vidjet ćete! No, bojim se da ćemo kroz 5 do 10 godina tek naići na jedan online problem koji će zahvatiti stotine milijuna ljudi diljem svijeta. Danas recimo imamo jednu nepotrebnu, ali zaraznu društvenu mrežu koja je bila projekt jednog štrebera koji nije skidao pornjavu kao svi normalni geekovi već je krao ideje od svojih kolega. Da, riječ je o Facebook-u! Facebook koji eto baš ovih dana izlazi na burzu i postaje dio svjetske ekonomije, a čim je to tako zabava prestaje! Zli i pohlepni konglomerat će se prije ili kasnije odlučiti da treba još više premda već ima sve. I opet, bit ćemo nasamareni! Sada nas puštaju da se toliko navučemo na nešto, a onda će to pokušat veoma nasilno oduzet te će samo izazvati jal još veći nego sad. Bojim se da će tada izbiti pravi pravcat cyber rat. Danas još nekako guramo i trpimo sve ove najave zakonskih regulativa, ali pitanje je do kad? Online generacije su odavno stasale, sad je vrijeme da zbiju redove i promjene svijet! Share the word my brothers!
|
- 11:43 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
30.01.2012., ponedjeljak
Godina raka
Bilo je to doba velikih društvenih promjena! Smjena generacija. Ja sam bio klinac od svojih 15 - 16. Povučen i neprilagođen u novom gradu, novoj sredini, novoj školi… Bio sam posve neugledan, suviše negativan i nisam mario za druge ljude oko sebe. Poput kaktusa sam se branio od svijeta i osjećaja koji mogu proizaći iz ljudskog kontakta. Tamne boje su bile moj stil. Svi su mi bili krivi za sve, a ponajviše zbog činjenice što sam nasilno otrgnut iz svoje sredine gdje sam se osjećao ugodno.
Sve što sam imao tada je bio ključ doma glazbene škole i bubnjevi koje sam tada svirao. Odnosno učio svirati! Ispucavao sam svoje frustracije lomeći palice, a ponekad i koju membranu. Sam u ritmu svojih misli u prevelikoj dvorani svog odrastanja. Godilo mi je to! Ksilofon nisam volio. Dolazio sam na vježbe kad god bih stigao! Dobrano sam već znao kada je tko na rasporedu za vježbe pa sam načinio svoj raspored kako bi ih izbjegao sve. No taj ksilofon koji nisam volio kao da također nije volio mene. Nikako se nismo slagali!
Zbog prolazne ocjene sam bio primoran pohađati dodatni zbor. U protivnom ne bih mogao nastaviti školovanje, a kao novi klinac nisam imao ni najmanjeg kredita da se nekako izvučem iz tog gliba.
- Nisam pjevač, ne idu mi melodije... Ja sam bubnjar! – pokušao sam im objasniti no nisu me slušali
Htio ne htio završio sam na probi zbora sa tridesetak ljudi koji su veselo i razdragano pjevali svakojake religijske pjesme ili što već. Pjevao sam i ja no iskreno se ni ne sjećam ni što ni kako. Profesor mi je znao reći da pjevam odlično! Što on zna?! On je profesor! Vjerojatno je to govorio svima. Profesori to čine! Odlazio sam tako dva puta tjedno na zbor. Protiv volje, ali s razlogom. Nije me zanimalo druženje no nakon tjedan – dva znao sam imena svih ljudi u zboru. Tako to ide valjda?! Također, oni su naučili i moje ime.
- Ideš s nama na cugu poslije zbora?! Nas par ide… - pitala me jednom nakon probe
Zvala se Marija i očito je mislila da me zanima druženje. Pristao sam. Ni sam ne znam zašto! Kao sada se sjećam da je to bilo neko hladno vrijeme. Siječanj novog milenija ili tako nešto. Upamtio sam to jer smo baš tih dana uvježbavali neke pjesme nastup povodom Valentinova. Ekipa s kojom sam pošao nije pripadala nekoj glavnoj kliki. Tako ni Marija. Mahom su to bili zanesenjaci i marginalci koji su poput mene preuveličavali sve probleme koje smo tada kao djeca mogli imati.
Marije je bila starija od mene. I nešto viša od mene! Usne je bojila crno, a neprirodno crvenom bojom je bojila kosu. Nije držala do sebe, bar je takav dojam odavala, ali bila je jako lijepa. Trebalo se samo malo zagledati u nju. Možda su bile potrebne oči dječaka da je vide onakvom kakva je zaista bila. Marija se trudila da me uvede u društvo. Uvijek me vukla sa sobom i gurala u prilike. Nikada mi nije objasnila zašto. No kretala se u nekim krugovima koji su je veoma dobro prihvaćali. Tako sam i sam postao dio društva. Sve manje sam bivao sam. Mariji sam zamjerao što je uvijek bila s krivim tipovima.
Nisam bio zaljubljen u nju ili tako barem sada mislim. No, tada je ona bila nešto meni posebno. Stvarno je! Bavila se crnom magijom i vradžbinama koliko se jedna klinka od 18 godina u ovakvoj rupi od grada mogla baviti crnom magijom. Na onoj prvoj cugi s ekipom, kada sam šutke sjedio na rubu stola nemoćan da se zbližim sa bilo kim, položila mi je ruku na čelo i rekla:
- Ti si prepun neke čudne energije! Ili si anđeo ili si vrag! – te se nasmijala
Nikada nisam shvatio što joj je to značilo! Dvije ženske koje su tada bile s nama su je samo u čudu gledale. Kao da nisu vjerovale da sam ja taj kojeg je Marija «otkrila» ili što već. Tu smo cijelu godinu proveli skupa! Ne kao najbolji prijatelji, kao ljubavnici! Samo bez fizičkog kontakta i potrebne strasti. Marija je jako pazila na horoskop i te stvari. Za meni su to bile samo gluposti. Sama je bila rak u horoskopu! Objašnjavala mi je što to znači, ali kao da sam mario.
Krajem te godine otišla je na faks! Brzo kao što je ušla u moj život još brže je otišla iz njega! Vraćala se tu i tamo vikendima no postajali smo si sve dalji i dalji. Tada je dolazila sve rjeđe i rjeđe, a u konačnici se vraćala samo za blagdane s nekim frajerom. Ne vjerujem da je zaboravila sve naše noći i sva ona naša druženja i opijanja. Vjerovao sam da ima nove prazne noći koja mora popuniti s tim tipom. Rekla mi je da je sretna i ja sam bio sretan zbog nje. Jer… Vjerovao sam joj! Vidjelo se po njoj da je sretna.
Od tada je prošlo već cijelo desetljeće i moram priznat da je se ne sjetim tako često. Tu i tamo kad vidim neki njen status na fejsu. Ljudi odrastaju, ekipe se razilaze, stvaraju se nove… Ni sam nisam iznimka! Staro društvo se razišlo, a Marija je koliko čujem u Zagrebu. Kaže jedna frendica da je udana i tako… Život i sve te prolazne floskule. No ono što neće i ne može proći je njen utjecaj na mene i moj život. Povukla me sa ruba u novi svijet, bila tu uz mene i gradila me. Nisam joj se nikada stigao zahvaliti!
Dvije godine otkako je otišla sam prestao svirat bubnjeve i uputio se u neke ozbiljnije stvari. Posao, život i snalaženja… Sjetih je se tek neki dan kada sam čuo na radiju godišnje horoskope. Jedan dio tako kaže:
- Rak ispod svoje tvrde ljušture skriva hipersenzitivnu osobnost. Ovaj iznimno osjećajan znak reagirat će i na najmanju sitnicu, stoga neka vas ne iznenađuju česte promjene raspoloženja bez vidljivog razloga. Tu njegovu osobinu mogli biste protumačiti kao mušičavost ili hirovitost. Dobri su prijatelji, darežljivi su i odani. S njim uvijek znate na čemu ste jer oni ne skrivaju svoje emocije. Partneru su uvijek vjerni i sposobni su održati dugotrajne veze. Budite uvijek uz njega, dajte mu do znanja da se slažete s njim u njegovim razmišljanjima, pokažite razumijevanje. Razgovarajte o obitelji, vašim željama. Svaku vezu rak doživljava ozbiljno, za njega nema prolaznih avantura. Vama može izgledati posesivnim i previše emotivnim. Pažljivo prekidajte s njim...
Ni danas nisam sklon vjerovati zvijezdama ili horoskopima, ali neki smisao se nazire! Volio bih je sresti jednom i reći joj da sada možda shvaćam sve te njene duge priče o horoskopskim znacima, ali i da je pitam nešto što je ostalo nedorečeno. Nešto što mi je zaboravila objasniti:
- Kako možeš ostaviti blizanca, poput mene, iza sebe?! – jer upravo to je i učinila…
|
- 14:48 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
26.01.2012., četvrtak
2012.
Već mjesec dana zamalo traje godina koja po nevjerojatnom nizu matematičkih bizarnosti i slučajnosti možda postane naša posljednja. Za civilizaciju poput ove kakvu poznajemo naravno! U ovom obliku i sa današnjim načinima. No, život će opstati! Uvijek je i uvijek bude! Premda smo posljednjih godina svjedoci svakojakih mesija koji svako malo zazivaju i najavljuju «kraj» uvijek smo se ipak nekako uspijevali izvući. Do jednom… Premda nitko ozbiljno ne shvaća da naš kraj možda dolazi 21.12.2012. svi nekako u predgrađu svojih misli čuvaju tu premisu i razmišljaju:
- Što ako…?
I zaista, što ako to bude kraj svih nas?! Kako će se odviti? Što će ostati iza nas? Milijun pitanja i nekoliko milijuna odgovora no niti jedan pravi. Jer, realno, tko može reći kako izgleda kraj svijeta?! Tko nas može pripremiti? Čak ni ini dušobrižnici svih vrsta i načina nas ne pripremaju za kraj već samo za spokoj da lakše dočekamo kraj. Ma kakav god on da bude. Rekao sam jednom u jednom postu, tada cinično, da se smrti ne bojim, no umiranje je nezgodan dio!
Lagao bih da kažem da i sam ne razmišljam o nebrojno mnogo ishoda koji nas mogu, a ne moraju dočekati na već spomenuti datum. Iskreno, kraja se bojim i više od svih ljudi koje poznajem jer moja mašta ne poznaje granice. Grozote koje ja mogu zamisliti sretnici neće nikada moći pojmiti. Ovaj Petar Pan, a namjerno i u pozdrav se nazivam tako, se ipak najviše boji jednog! Hoće li kraj ako dođe uzeti moje odrastanje?! Ovaj uplašeni dječak pored straha od odrastanja strahuje da će ostati samo skup kostiju na dnu blata sa ostalim nesretnicima. Na dnu tog istog blata iz kojeg se godinama pokušavao oteti.
Nisam sam birao biti, ali biram značiti! Ako kraj dođe, ako odrasti neću moći, neću se odati ništavilu i zaboravu! Sve što imam, a to su moje riječi, moje emocije, moje tuge, moje sreće, moje nesreće, moje pogreške, a sam Bog zna da sam ih činio mnogo, moje ljubavi, velike i još veće… Sve to ću ostaviti iza sebe. Brižno ću spremiti sveske svoga bića u neku od onih plastičnih zdjelica te ju tako izazvati da traje tisućama godina kao što reklame kažu. I jednom kada prođu stotine, tisuće godina i kada se pojave vrste nalik na našu sada i kada krenu istraživati kako je izgledao svijet prije njih naći će i mene. Nesigurno će prolaziti kroz moj život i moju intimu, a ja ću postojati. Kao i sve što sam bio, sve što sam htio biti, sve što sam maštao… Reći će tada stvor:
- I oni su voljeli, i oni su griješili, i oni su bili i prošli. No, ostavili su svoj trag!
A samo to i želim! Postojati kroz riječi svoje za sva vremena ako već ništa drugo ne mogu! A samo moje riječi to jest moje misli jesu jedino što je uistinu ikada bilo moje. Neka ova 2012. i bude posljednja ako već mora biti, ionako tu ništa ne možemo učiniti, ja znam da sam postojao i uvijek ću postojati!
|
- 13:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
10.11.2011., četvrtak
Sudbonosno NE!
Previše se udomaćilo u javnosti i među narodom ono famozno sudbonosno DA, a nije mi iskreno jasno zbog čega je to tako?! Primjerice brak i te silne pravne fore smišljene da nas zajebu! Kada recimo postoje zabilježeni nebrojni primjeri u povijesti (točnije njih 7) koji nam kazuju da je upravo NE bilo sudbonosno i mnogo puta značajnije od glupog DA za nas ljude! I žene k tome! Osim u Iranu. Dozvolite da izdvojim nekoliko povijesno bitnih trenutaka i osvrnem se na njih. Ukoliko ne dozvolite ja ću to ionako učiniti stoga se možete jebat!
Saša, Tin i Kedžo
Uz Hrvatsko veliko NE Jugoslaviji početkom '90.ih možda najznačajnije NE ikad izrečeno na ovim područjima. Sredinom 2003. godine je nekome palo na pamet osnovati boy band i kao nešto. Ne znam ni sam točno što! Srećom, nikad više ujedinjeni Hrvati, su rekli veoma odlučno NE takvim zlobnim pokušajima! Ne stoga što je tada 2003. Hrvatsko tržište bilo nenaviknuto na takve eksperimente već stoga što su ti tipovi bilo posve loši i jednostavno loši. Jedan je čak imao i govornu manu zaboga! 2004. projekt je obustavljen i momci su se vratili na svoja uobičajena radna mjesta kao dostavljači brze hrane.
Policijska akademija
Vjerujem svima poznat ciklus od 7 filmova započet 1984. tada kao obiteljska komedija i kao takav se pokazao nelošim. Vrijeme je kasnije pokazalo da je nažalost snimljeno 6 nastavaka previše. Sudbonosno NE koje još čekamo je odgovor na pitanje svim televizijama na našem prostorima, a ono je:
- Želite li da i dalje neprestano repriziramo svakodnevno i neprekidno reprize svih nastavaka Policijske akademije?!
- Ne, zaboga, ne!!!
Drugo veliko i sudbonosno NE je ono Steva Guttenberga, poznatiji kao Mahoney, koji je snimivši 4 nastavka rekao odlučno NE te ga je tada zamijenio osrednji Matt McCoy. Guttenberg se odlučio povući iz serijala o ha ha policajcima i njihovim zgodama iz razloga što se želio posvetiti ostatcima svoje karijere. Nažalost bilo je prekasno! Ili možda srećom!
Hrvatsko NE 2004. – 2011.
Primaš li plaću na vrijeme?! NE! Živiš li dobro?! NE! Jesi postigao što u životu bez veze i rođaka?! NE! Hoćeš li izaći na Izbore i promijeniti nešto?! Mislim da je sve jasno!
Kula stražara
Veliko i bitno NE je svojedobno izrekla Ivana Brkić čelnicima katoličke crkve i prešla k Jehovinim svjedocima! I premda zvuči kao cool naslov neke detektivske serije stvar nije nimalo cool! Hrpa frikova koji žele da ih nazivamo vjerom, a porez ne bi plaćali! Kako da ne! Djevojka koja je mogla i trebala postati pop ikona rekla je NE svemu dobrome što postoji i time oštetila generacije i generacije za odlične i Bogom dane melodije. Ne možemo ni pojmiti za koliko smo hit singlova ostali uskraćeni! I sam poput svih Vas žalim što se to zbilo! Ivana u srcu forever! Skoro k'o Dinamo!
Naftno NE
- Imate li Vi kemijsko oružje?!
- NE!
- Serete Vi meni, ha?!
- NE!
- Ajde da mi Vas napadnemo pa da provjerimo?!
- Džihad!
Mislim primjera je kao što vidite mnogo, mogao bih provesti dane ili bar sate objašnjavajući kako je i sudbonosno NE posve bitno. Ponekad i bitnije nego sudbonosno DA! Ponekad se primjerice dogodi da se DA i NE pomiješaju. Čest slučaj pred sudovima u slučajevima silovanja! No u svakom slučaju važno je shvatiti da jedna negacija kao što je NE ponekad može donijeti nešto pozitivno i afirmativno!
- A je li ovaj post dobar?!
- NE!
|
- 11:59 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
13.10.2011., četvrtak
Svakodnevica
- Tužan sam poput pokojnog Joška Lokasa...
- Ali Joško Lokas nije mrtav!
- Sad sam još i tužniji!
Izem ti život kad ti tako počne dan! I još k tome sam ispušio na kladi za jedan jebeni par - 2. turska nogometna općinska liga – žene – regija sjever naravno! A totalno sam taj listić gledao kao kartu za izlazak iz dužničkog ropstva u koje sam zapao ne radeći ništa i sjedeći cijeli dan u valjda svakom kafiću u gradu! Ali ne! Mora Turska zasrat sve! Srećom imam 31 godinu, mlad sam i imam vremena skubicirat još bolji listić! 39.669,714,36 kuna za uloženih 15 kuna – čist zgoditak! Estonsko kuglanje! To je to! To mi treba! Neću valjda živjet cijeli život od mirovine!
I onda ovaj Bilić... E, nemoj da počnem! Totalno je napravio loš sastav! Jebote, pa ja bih bolje to postavio! Toliko sam bio živčan da sam se cijelu noć vozio u Passatu po gradu i nadrkano bacao prazne boce od piva na nadrogiranu mladež u parkiću! Đubrad! To se opijaju umjesto da rade i stvaraju nove vrijednosti! Nego, Bilić, da! Pa jebo ga kurac šta radi taj dečko?! Došlo mi je da sam odem u Grčku, obujem kopačke i zabijem 3 gola! Ne zna on njih motivirat, ne zna on njih postavit... To da je Štimac bio... Pa da vidiš kako se igra za Lijepu našu! Dobro, 2:0 su na ovoj drugoj odigrali. Ali nema tu srca, nema taktike. A stavio sam 3 i više golova za Hrvatsku i to na sva 4 listića. Slabo je to, slabo!
I onda, kao šlag na tortu, ovi u politici! Svi su isti! Naočigled propadamo, ali ništa oni ne jebu živu silu. Mojih 36 kompića iz kladionice i ja smo smislili savršen gospodarsko – ekonomski plan jer ovo više nije održivo. Ali neće oni nas slušat! Mi smo stoka, nas se zaboravlja, nas se zove samo kad nas se treba... Ne može to tako! Baš sad razgovaramo da osnujemo udrugu! Još jednu, da! Mora nas se čut. Mi imamo što za reći. Svi smo od reda prekaljeni borci sa velikim i bogatim životnim iskustvom. Srećom država nas je stambeno zbrinula pa imamo vremena raditi na načinima kako da vratimo zajednici ono što mislimo da trebamo. Rješenje je veoma jednostavno! PDV smanjit na 16%, oslobodit PDV-a ugrožene socijalne skupine, te postaviti nas umirovljenike na rukovodeća mjesta unosnih i profitabilnih poduzeća, ustanova i fondova. Treba tu čvrsta i odgovorna ruka, druge nema.
Nego, sad si nešto razmišljam da stavim 1 ili 1X na Marksi – Nuia protiv KK Tallinn. 1X mi je 1,35, a čista jedinica 2,25. Zajebano, a zadnji put je bilo X i to u Tallinnu... Pa ti sad budi pametan! Možda najbolje da uplatim nekoliko listića kao i uvijek...
|
- 10:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
28.04.2011., četvrtak
Obmane ili kako smo se predali
Već neko izvjesno vrijeme ne možeš pogledati vijesti, dnevnik pa čak niti epizodu one cool indijske sapunice na haerteju (eat shit Ranka Horvat), a da te kao iz busije ne zaskoči vijest koliko je Arapa danas stradalo u sjevernoj Africi u nekom od pokušaja da dobiju slobodu ili ne znam što. Pogotovo Libija! Uvijek je neka Libija u pitanju! I tako to traje i traje. Sve svjetske agencije mjesecima grozničavo prate zbivanja na dnu Mediterana (čitaj - mjesta koja me ne zanimaju ni najmanje), a neke uistinu bitne vijesti prolaze neopaženo i rade nepovratnu štetu današnjoj civilizaciji.
Opće je poznata činjenica da kada se nešto dogodi mora biti negdje objavljeno javno da bi se to isto potvrdilo i samim time postalo "važeće"! Ako nigdje nema pisanog traga nije se dogodilo! Zahvaljujući Libiji, koja postaje aLibija za mnogo toga, hrpa bitnih, dapače kritičnih, pojava biva progurano u svijet zbilje, a bez da to netko primijeti! Odnosno, mačak u vreći! Kasnije će bit:
- Pa kako to nisi vidio, ono, pa bilo je negdje u pozadini neke druge vijesti!? A jebiga sad… Dogodilo se!
I tako mi jadnici kupujemo stvari koje ne želimo, a oni malobrojni koji primijete o čemu je riječ bivaju izvrgnuti ruglu i javnim spaljivanjima! Pa ti majstore upozori na namjerno zamagljivanje pravih vijesti! Sve u svemu imam potrebu upozoriti na neke događaje koje smatram suviše bitnima da bih šutio pa makar me izvrgnuli linču i oprali noge svetom vodom! Dakle to su redom:
Folirantsko ponašanje profesionalnih nogometaša
Premda ne djeluje suviše bitno - bitno je toliko da to nije pojmljivo. U rangu matematičkog dijeljenja sa nulom! Današnji nogometaši na svaki najmanji kontakt, mnogo puta čak i ne postojeći kontakt padaju na tlo sa bolnom grimasom lica. Izvode unaprijed smišljene koreografije, a kako vrijeme odmiče idu u krajnost! Ovaj prođe kraj tamo nekog braniča u naletu ka vratima i okrznu se njih dvojica rukavima te taj jadni napadač umjesto da odigra napad do kraja pada pokošen na tlo! Kao partizan '44. od strane Nijemca! No ne samo da padne! Zavija, plače, umire u agoniji, izvadi neki papir iz džepa na kojem piše da mu umire baba baš u ovom trenu i baš zbog tog "kontakta". Sudac također zbunjen pita:
- Umire ti baba?!
- Da!!!!!!!
- Baš sad?!
- Daaaaaaaaaa!!!!!
- Malo neobično moram priznat… Hoće bit baba dobro ako dam ovom braniču žuti…
I to Vam je slika današnjeg, takozvanog, vrhunskog nogometa! Da, gledao sam sinoć ovaj LOL Clasico pa me zgrozilo mnogo toga što sam vidio. Ali onaj Messi… Jebu mu ja mater zna ga provuć… No, da se ne udaljim od teme! Kada je prije nekoliko godina legendarni Pierluigi Collina vodio otvoreni rat sa Uefom oko strogog kažnjavanja igrača koji se nepotrebno izležavaju i simuliraju ozljede bio je ismijan. Do te mjere da je čak jedna od mudonja u Uefi, iskreno ne sjećam se koji, rekao da nogometaši zapravo i ne pretjeruju te da se neće ništa značajno mijenjati u vođenju utakmica. Naravno, to je bila vijest koja je bila objavljena na 7. stranici nekog semi-bitnog portala u članku veličine poštanske markice. No istovremeno na svim naslovnicama svih poznatih medija je bila aktualna vijest kako je Nives Celzijus spolno općila sa magarčićem iz Zagvozda koji svira harmoniku, a koji se kasnije učlanio u mladež HSLS-a ili tako nešto strašno bitno! No, Uefa je svoju odluku donijela i objavila javno te to više nitko ne može osporiti. A nogomet je danas takav kakav je! Btw, NK Bilogorac forever! :*
J.Lo i unakažena povijest
Kada bih ja uzeo švarbu, desnu, i odsjekao glavu Jennifer Lopez završio bih u zatvoru na neki izvjesni period vremena. No kada J.Lo uzme najveći glazbeni hit svih vremena uopće ikada otkako postoji svijeta i svijesti da se bilježi tijek vremena i unakazi ga tako što od njega napravi žalibože vrijednu parodiju glazbe nikome ništa! A nikom ništa upravo stoga jer su sve oči svijeta uprte u Libiju. Nešto poput:
- J.Lo šta to radiš?!
- Ovaj… Ništa!
- Je l' ti to možda mrcvariš najbolju pjesmu ikad svih vremena uopće?
- Hm… Gle, gle!!! Srušili su grad u Libiji…
- Gdje, gdje?!
I tako nestane koncentracije i fokus se prebaci na ratovanje neke zemlje uglavnom bitne samo naftašima, a ova krava uništi svetinju! No ono čega se plašim je da je zapravo sukob u Libiji i počeo zbog te iste J.Lo! Muammar Gaddafi je najvjerojatnije htio zaštiti svoj narod od patnje koju bi mogla izazvati pojava video spota za tu nakaznu obradu najveće pjesme ikada te je zato zabranio određene tv programe sve ne bi li ih zaštitio. No Libijci, šašavi kakvi jesu, su to vjerojatno protumačili kao uskraćivanje ljudskih prava i vamo tamo! Imamo rat! Jupi!
I što dobijemo kao rezultat svega?! Oskvrnuće najbolje pjesme ikada svih vremena uopće, odnosno kultne "Lambade", koju su članovi grupe Kaoma pošteno ukrali tamo nekim lezibogerima. Vrlo lako moguće kao posljedicu svega i sam rat u Libiji ergo i svu patnju na svijetu i glad kao i sve boleštine poznate seksualno aktivnom čovjeku zbog glupače poput Jennifer Lopez koja je unazadila čitavu ljudsku povijest svojim tobože cool singlom pod nazivom "On the floor". No to se moglo spriječiti na vrijeme samo da je fokus javnosti bio nad ovako bitnom stavkom za razliku od ovog puškaranja u Libiji. No opet mediji su odigrali svoje i šteta je učinjena. Dio mene, kao i svih nas, je otišao nepovratno u grubu i bolnu smrt zbog diranja u svetinju poput "Lambade".
P.s. Ne prekine li Hrvatska sve diplomatske odnose sa Meksikom zbog J.Lo do njegove isprike i javnog čina obezglavljivanja J.Lo u vidu kompenzacije štete poslat ću oštro i mrvicu bezobrazno pismo onom pimpeku Jandrokoviću!
Kraljevsko vjenčanje u live prijenosu
Slijedeći događaj se još nije zbio! No ovdje imam potrebu intervenirati preventivno! Zbog 3 stvari zbog kojih valja biti oprezan:
1. Svi svjetski mediji će pratiti i pokrivati čin kraljevskog vjenčanja do iznemoglosti! Što medija što nas! Upravo takvi događaji su savršene prilike da se poput neke poluvijesti plasira neka zastrašujuća činjenica. Primjerice:
- Svim Hrvatima će biti odsječeno lijevo stopalo za 1. maj
No to će biti prikazano iliti ga objavljeno toliko neprikladno da to nitko neće primijetiti zbog silnih napisa vezanih za svatove. A kad dođe do toga bit ćemo zgroženi!
2. Držite princa Philipa podalje od otvorenog šanka!
3. I po meni najbitnije, a vezano uz te plemenite otočane i njihovo vjenčanje nije ni to kako će im izgledati prva bračna noć ni koliko će im gostiju doći s njezine strane pa čak ni to jesu li dobili moju kovertu s 50 eura, ona plavo – žuta sa spužva Bobom, već ponašanje jednog našeg medija koji će raditi izravni prijenos s vjenčanja. Veoma nadobudna germanizirana tv kuća se bacila na ambiciozan projekt izrade prijenosa uživo iz Londona sa hrpom priloga, komentara i bla, bla, bla! A ja se pitam! Kako li se samo drznu, jebem li im sveca, pristupiti tako velikom i svečanom činu a ne unajmiti Miću Dušanovića da bude glavni komentator?! Gadovi švapski… Pljunem im na njihova kvalitetna vozila!
Ovo što sam naveo su samo neki od primjera kako se sve ono bitno provlači neopaženo pored nas svih dok čitamo o tome kako je Nives Celzijus zadovoljila Sisak – cijeli ili tako nešto bitno. Usudio bih se to nazvati bijelom cenzurom. Zašto?! Nitko nam, skoro, ništa ne uskraćuje već naprotiv! Dobijemo i previše informacija tako da nismo u stanju razaznati bitne od nebitnih i uz minimalno igranje sa pozicioniranjem bilo koje vijesti možemo, i u to sam čvrsto uvjeren, objaviti priču kako je Hitler postao gradonačelnik Ivanić Grada. Naravno, ako paralelno s tim mediji tog dana prenesu ekskluzivnu video snimku snošaja između Carle del Ponte i A.G. 56 god. iz Pakoštana (od prije poznatog policiji).
Sve, ali apsolutno sve može biti transparentno a istovremeno skriveno! I to se koristi i mi kao konzumenti dnevnih vijesti svakodnevno bivamo obmanuti, a da mnogo puta toga nismo ni svjesni! No tko to koristi? Kako? Postoji li neka tajna agencija u koju možemo uperiti prstom i reći:
- To su "Oni"!
Jer, budimo realni, tko su oni?! Jesu li to bivši ljubavnici Jadranke Kosor? Teško! Prevelik je to posao za jednu osobu. Masoni, ljudi gušteri? Ili smo to sami mi koji smo se bez imalo otpora uklopili u profile prodavače magle kao ciljana skupina. Bilo bi suviše lako da je to samo tako! Reći ću da je to velika svjetska zavjera koja ima svoje ljude po cijelom svijetu. U hrvatskoj je vjerojatno Saša Kopljar zadužen za držanje širih masa pod kontrolom. On mi ovako izgleda kao da je zao!
Vjerujem da će mnogi nakon što pročitaju ovaj post reći da je to dobra zajebancija odnosno sirovi humor ili tko nešto, no istodobno će shvatiti da ovdje ima možda više istine nego što smo voljni priznati! Dokaz tome će biti upravo ova čitaba. Vidjet ćete kako funkcionira bijela cenzura! Ukoliko ne završim na naslovnici s ovim ostvarenjem to će biti jer veliki tlače male i skrivaju istinu od svekolikog pučanstva, bla bla bla i takve stvari. No ako završim na naslovnici to će biti namjerno jer će me se tako iskoristiti kao luđaka koji piše gluposti i tako odvratiti pozornost od pravih vijesti i postići će se željeni efekt. Sve je napisano, ali tko će to shvatiti ozbiljno! Pogotovo što se sada pitate od koje sam Vas to prave i bitne vijesti zapravo odvukao! Zanimljivo, zar ne?!
|
- 13:50 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
15.04.2011., petak
Plaćanje samo Gotovinom
Danas kada su oči cijelog svijeta ili barem Balkana, a najviše Hrvatske uprte u Haag ne mogu a da se ne osvrnem na sva ta zbivanja i ponudim svoje viđenje cijelog slučaja. Što će se dogoditi danas u Haagu će zasigurno obilježiti noviju hrvatsku povijest. U bilo kojem slučaju! No također u bilo kojem slučaju nama građanima Republike Hrvatske optužujuća ili oslobađajuća presuda ne znači ama baš ništa!
Dva generala su se predala svojevoljno ne bi li na taj način odaslali poruku kako nemaju što skrivati te da su spremni odgovarati pred haaškim tribunalom dok taj naš nesretni Gotovina nije razmišljao na taj način. Neshvatljiva mi je njegova logika: "Nisam ništa kriv i zato ću pobjeći i zato ću se skrivati pod lažnim identitetom!" Mislim, čovjek koji nije ništa kriv nema što bježati! Zar ne?!
Činjenica također je da je ratnih zločina bilo! Sa svih strana! I činjenica je da svijet zapravo ne zna što se točno događalo na području bivše Jugoslavije. Zapravo, mi koji smo živjeli ovdje teško shvaćamo što se zapravo događalo tih ratnih godina na našem zapaljivom poluotoku. Ne želim umanjiti značaj domovinskog rata, dapače! Pišem ovaj tekst zbog svih onih ljudi koji su ne razmišljajući ostavili sve iza sebe i pošli braniti svoje domove i tako osigurali novim generacijama da žive u samostalnoj i slobodnoj zemlji. Pišem ovaj tekst zbog onih malobrojnih kretena koji su svojim postupcima okaljali ugled Republike Hrvatske i domovinskog rata svojim špekulantskim ponašanjem i tako za sva vremena ostavili veliku sjenu nad svim dobrim učinjenim tih ratnih godina.
Teško mi je danas očekivati oslobađajuću presudu za svu trojicu generala jer dokaza da su provođena etnička čišćenje ne manjka. Ako ja kao običan mali čovjek mogu proguglat i pronaći snimku na kojoj Tuđman govori kako Srbi moraju nestati tada to može učiniti bilo tko. Također kako objasniti bilo kome da smo se branili od agresora tako što smo provodili agresorske radnje na području BiH?! "Aha, Vi ste se branili, ali ste istovremeno napadali druge?! Da, veoma zanimljivo!" Oprostite mi, ali ja to ne prihvaćam! Kako će tek netko drugi?!
Učinjeno je mnogo toga tih ratnih godina da bi Hrvatska ostvarila samostalnost. Mnogo je krvi proliveno. Previše uzaludne! A šačica ljudi je značaj toga svela na 0 radeći u interesu manjeg broja pojedinaca koji su danas mahom ugledni i bogati članovi našeg društva. Da, opće poznato je da je ratna industrija najveći biznis! Danas skoro 20-ak godina nakon rata tek otkrivamo kako se trgovalo da bi određene Hrvatine bile zbrinute. Na uštrb stotina tisuća običnih građana ove zemlje koji samo pokušavaju pošteno raditi i preživjeti!
No konkretno što će se dogoditi danas?
Prvo će sudsko vijeće u Haagu barem pola sata, ako ne i više, čitati posve nerazumljiv tekst nakon kojeg prvo nećemo znati jesu li generali optuženi ili oslobođeni! Onda će krenuti svakojaka pravna tumačenja sve ne bismo li odgonetnuli što su gospoda sudci odlučili.
Ukoliko će sva trojica biti optužena i osuđena na određene zatvorske kazne dogodit će se nemali val nezadovoljstva u braniteljskim krugovima te će to rezultirati masovnim prosvjedima, skupnim molitvama, pokušajima HDZ-a da na račun probuđenog patriotizma pokupi koji bod na tablici popularnosti i to je to! Smirit će se kroz koji dan. Odvjetnici naših generala će uložiti žalbe na presude i postupak se nastavlja. Što će obični građanin RH dobiti od toga? Ništa! Porasti će ionako nabujali pokret euroskeptika, plaće će i dalje kasniti i onima koji rade, a oni koji ne radeće i dalje biti jednako nezaposleni!
Ukoliko sva trojica generala budu oslobođena dogodit će se val zadovoljstva prvenstveno u braniteljskim krugovima što će rezultirati skupovima oduševljenja diljem lijepe naše, novim albumom Miroslava Škore, skupne molitve i pokušaji HDZ-a da si podigne rejting u zemlji na tom valu ponovno probuđenog patriotizma. Što će obični građanin RH dobiti od toga? Opet ništa! Plaće će i dalje kasniti i onima koji rade, a oni koji ne radeće i dalje biti jednako nezaposleni!
Ukoliko se dogodi kombinacija da samo Gotovina bude osuđen, a ova dvojica oslobođena svih optužbi, što je po meni najizvjesniji ishod, opet će doći do negodovanja i prosvjeda. Državni vrh će biti skoro zadovoljan i reći da smo dobro prošli, pisat će se žalbe, Škoro će pjevat, branitelji će provoditi skupne molitve… No sve će se smiriti kroz koji dan! Što će obični građanin RH dobiti od toga? Ništa! Porasti će taj nabujali pokret euroskeptika, plaće će i dalje kasniti i onima koji rade, a oni koji ne radeće i dalje biti jednako nezaposleni odnosno nama će gotovina nedostajati u svakom slučaju. Bio Gotovina oslobođen ili ne!
Iskreno, posve mi je nebitno što će se dogoditi danas i kakve će presude biti! Ni jedan od tih generala mi ni na koji način neće pomoći da sačuvam svoje radno ili da otvorim još koje. Oslobođen ili bačen u zatvor! Dugovi RH neće nestati budu li danas oslobođeni, gospodarstvo se neće pokrenuti, sirotinja će i dalje ostati sirotinja… I kada već po tom pitanju nećemo dobiti ništa mi obični građani RH hoće li nam barem netko odgovoriti na pitanje koje ostaje visjeti u zraku?
Završava li ovim sudskim procesom napokon i rat u Hrvatskoj?!
|
- 10:19 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
